Na skoro isti način, stambene zgrade na Balkanu su privatizirane prijenosom vlasništva pojedinačnih stanova zajedno s vlasničkim interesom na zajedničko imanje (krov, stepenice, temelj, mehanički sistemi itd). Ovaj pravni oblik vlasništva je generalno poznat kao etažno vlasništvo.
Pojam ”udruga vlasnika” je relativno novi termin u pravnom sistemu BiH. Pravna lica poznata kao udruge vlasnika su bila ovlaštena da predstavljaju pojedinačne stanovnike, donose odluke i sklapaju ugovore na osnovu većinskog glasanja vlasnika.
Iskustvo je pokazalo da je udruga vlasnika najbolji okvir za implementiranje najbitnijih popravaka i renoviranja, kao što su novi krovovi i fasade ili energetske modifikacije.
Ovi popravci se mogu financirati bilo putem vlasnikovih ličnih novčanih sredstava ili preko pristupa bankovnom kreditu. Udrugu se treba obavijestiti o različitim financijskim mehanizmima za energetsku efikasnost na lokalnom i kantonalnom nivou. Također treba biti upoznata s korištenjem zajmova u komercijalnim bankama kao mogućim načinima financiranja mjera za dugoročnu energetsku efikasnost.
Udruga može planirati, financirati i implementirati popravke i kapitalne napretke preko ugovora s trećim stranama baš kao što može nametnuti obaveze vlasnicima da plate svoj dio troškova za zajednički prostor. Što se tiče transparentnosti, svi etažni vlasnici imaju pravo da vide izvode stanja na računu, ugovore i sve druge važne dokumente vezane za udruge.
Udruge se inače sastoje od pet članova, jednog predstavnika i predsjednika. Etažni vlasnici uspostavljaju udrugu i imenuju predstavnika. Zajedničke ugovore potpisuju vlasnici stanova i odlučuju o ovlastima udruge, mandatima i procesu donošenja odluka.
